Dom radničke solidarnosti izgrađen je nakon zemljotresa 1969. godine. Zemljotres je uništio veliki broj banjalučkih objekata, pa su tako građani SFRJ, kao i građani mnogih drugih zemalja, pružili veliku materijalnu pomoć Banjoj Luci. Dom radničke solidarnosti jedan je od kulturnih i omladinskih objekata koji je nastao u postzemljotresnom periodu izgradnje. Kao dio urbanističkog plana za Banja Luku, Dom radničke solidarnosti u sebi je sadržavao Dom mladih, Muzej Bosanske Krajine, Narodnu biblioteku, Dječije pozorište i brojne druge institucije. Svojim radom istakao se kao jedan od većih i značajnijih domova kulture Bosanske Krajine. Izgrađen je 1973. godine. Njegovi arhitekti bili su Velimir Neidhardt, Jasna Nosso, Ljerka Lulić, Ivan Štraus, Borislav Kotek, Nebojša Balić.
Bio je osmišljen kao prostor okupljanja različitih omladinskih organizacija, kulturnih institucija i pojedinaca koji se bave socijalnim pitanjima. Tu su se održavali brojni koncerti, izložbe, kao i promocije.
Jedno vrijeme u ovoj zgradi nakon posljednjeg rata devedesetih godina prošlog vijeka bila je smještena i Privredna komora RS. Dom mladih uz Kulturni centar Banski dvor je jedan od posljednjih javnih prostora u grad na Vrbasu.
Na prostoru gdje se sada nalazi nekada se nalazila čuvena banjalučka Gimnazija “Realka” koja je osnovana u oktobru 1895. godine. Realka je srušena u januaru 1970. godine zbog oštećenja nakon katastrofalnog zemljotresa koji je pogodio Banjaluku 1969. godine.
Za banjalučane posebno one koji su pohađali Realku ili “Bastilju” kako su je još zvali, njeno rušenje je bio izuzetno emocionalan trenutak i mnogi su gledajući njeno rušenje sa Kastela plakali. I do danas je ostalo pitanje zašto se na mjestu Realke, ako se već morala rušiti zbog teških oštećenja, nije izgradila identična zgrada, kao što je to rađeno u mnogim evropskim gradovima nakon Drugog svjetskog rata, kako bi se sačuvao istorijski i urbanistički identitet grada. Ipak, novi urbanistički plan pravljen 1971. godine planiran je da izgradi Banja Luku i osposobi je na efikasno funkcionisanje za 200 000 stanovnika, koliko se predpostavljalo da će grad imati do 1990. godine. Tako je nastao Dom radničke solidarnosti okružen zelenim površinama.
